Sve aktuelnosti

BUDUĆI VETERINARI – OD KABINETA DO TERENA

Odeljenje II-3 Hemijsko-tehnološke škole prva je generacija budućih veterinarskih tehničara u našem gradu. Kako o upisu na ovaj popularni profil upravo ovih dana razmišljaju mnogi osmaci, razgovaramo sa Milicom Puzović, Medianom Babićem i Anjom Zec, učenicima odeljenja II-3 (odeljenjski starešina - prof. Tamara Bojović), koji u slici i reči prenose svoje, sada već dvogodišnje utiske o profilu i školi koju su izabrali...

- Veterinarski tehničar u Hemijsko-tehnološkoj školi bila je naša prva želja, broj jedan na listi, i drago nam je što smo uspeli da se upišemo. Reč je o plemenitom pozivu, kao što je i medicina uopšte, ali čini mi se da je lakše raditi sa životinjama nego sa ljudima – zaključuje Milica.

I dok su na prvoj godini učenici imali letnju praksu pred raspust, druga godina donela je i znatno veći broj časova praktične nastave, što buduće veterinarske tehničare posebno raduje.

- Praksa je ona prava stvar, kontakt sa životinjama jedan je od glavnih razloga što smo upisali ovaj smer. Pri kraju prošle školske godine tri nedelje proveli smo obilazeći privatne veterinarske stanice, farme, bili u Zoološkom vrtu na Paliću, a ove godine svaki utorak rezervisan je za ZOO i praksu koja je zanimljivija nego što smo mislili! – ističe Median.

Farma krava „Agro As“ na Kelebiji jedna je od prvih koja je učenicima otvorila vrata. Mnogi su upravo tamo stekli i prva praktična znanja.

- Učili smo o muži, upoznali aparaturu, učili kako da se ophodimo prema životinjama, gledali profesora kako im vadi krv, pa smo uskoro i mi, uzimali smo uzorak urina, upoznavali se sa higijenskim uslovima, videli gde se i kako čuva mleko... Bilo je i smešnih, anegdotskih situacija - kada smo dobili zadatak da uzmemo uzorak urina, trčali smo sa čašicom u ruci od jedne do druge krave pokušavajući da uhvatimo koju kap! – kroz smeh priča Anja.

Zamišljajući tu situaciju, ne možemo da ne zapitamo učenike kako su se navikli na uslove na farmi, da li su im smetali mirisi i sve ono što predstavlja redovno okruženje na mestima gde borave životinje...

- Priznajemo da to nije najsjajniji deo, ali nije ni izgovor da ne volimo ovaj poziv i praksu. Bili smo i jesmo spremni na to! I činjenica da je od nas tridesetoro, koliko je upisalo ovaj smer, samo tri učenika odustalo, dovoljno govori – zaključuju uglas.

Časove farmakologije učenicima drži profesor Milan Kosanović, higijenu i negu životinja – profesorica Karolina Oluški, dok je na prvoj godini, za anatomiju i fiziologiju bio zadužen profesor Jožef Horvat. Učenici se najviše raduju časovima praktične nastave u Zoološkom vrtu. Tamo su svoji na svome, u posebnom delu, zatvorenom za posetioce, gde Hemijsko-tehnološka škola ima životinje u sopstvenom posedu.

- U našem kutku su mangulice, zečevi, odnedavno i kokoške, a uskoro i jagnjad. Pored radnika, i mi smo dužni da spremamo za njima, da ih hranimo... U početku je postojala distanca, strah, bilo je čudno i nama i njima, ali sada smo se navikli i mi na životinje i one na nas. Na času farmakologije dajemo im lekove, vitamine, znamo gde i kako da aplikujemo. Sada je već sve rutina, navika, nema objašnjavanja kao na početku, svako zna proces, a tu je i alarm koji meri vreme – što se brže i preciznije odradi, to bolje! Nama je važno da vidimo da životinje lepo napreduju i da su sve na broju – kao prvog dana. Kada smo utorkom na terenu, osećamo se kao (pravi) veterinari! I upoznajemo i onu drugu stranu ovog posla – po kiši i snegu (jednom je bilo minus 12!), ali to je naš izbor. Sada čekamo lepše vreme, da skinemo jakne i uživamo u praksi.

Osim rada na terenu, učenici imaju sjajne uslove za nastavu u prostorijama škole, gde opremljen kabinet podseća na pravu veterinarsku stanicu.

- Tu je skelet psa, kosti životinja, organi, u ormarima lekovi i instrumenti. Sve to i rad sa životinjama – dobili smo i više nego što smo očekivali! Već sada razmišljamo o nastavku školovanja, biće to svakako neki fakultet vezan za veterinu – slažu se naši sagovornici, dok Anja dodaje:
- Zahvaljujući onom što sam naučila u školi, uz konsultacije sa veterinarom, uspela sam da izlečim svog zeca koji se razboleo! To je dobar osećaj....

Koristimo kolačiće da bismo poboljšali vaše iskustvo. Nastavljajući posetu ove stranice prihvatate našu upotrebu kolačića. Politika privatnosti